Teorijska osnova je teorija "aglomeracije". Flokulanti primarno djeluju tako da pozitivno (ili negativno) nabijene skupine i negativno (ili pozitivno) nabijene,-te-odvojive čestice u vodi bliže jedna drugoj, smanjujući njihov potencijal i stavljajući ih u nestabilno stanje. Njihova svojstva agregacije zatim uzrokuju agregaciju ovih čestica, što im omogućuje odvajanje fizičkim ili kemijskim metodama.
Sredstva koja se koriste za postizanje ove svrhe općenito se nazivaju flokulanti. Flokulanti se uglavnom koriste u vodoopskrbi i pročišćavanju otpadnih voda.
Postoje mnoge vrste flokulanata, u rasponu od niske-molekularne-težine do velike-molekularne-težine, od jedno-komponentnih do kompozitnih vrsta. Opći je trend prema jeftinim, praktičnim, ne-toksičnim i visoko učinkovitim proizvodima. Anorganski flokulanti su jeftini, ali mogu imati negativne učinke na ljudsko zdravlje i okoliš. Organski polimerni flokulanti, iako zahtijevaju manje doze, proizvode manje šljama, posjeduju snažnu sposobnost flokulacije, lako odvajaju flokule i učinkovito uklanjaju ulje i suspendirane krutine, imaju rezidualne monomere s teratogenim, kancerogenim i mutagenim učincima, čime se ograničava njihova primjena. Mikrobni flokulanti, zbog nedostatka sekundarnog onečišćenja i jednostavnosti upotrebe, pokazuju obećavajuće izglede za primjenu. Mikrobni flokulanti mogu zamijeniti ili djelomično zamijeniti tradicionalne anorganske i sintetičke organske polimerne flokulante u budućnosti. Istraživanje i primjena mikrobnih flokulanata su u ranoj fazi, a njihove karakteristike i prednosti predstavljaju široku perspektivu za razvoj tehnologije obrade vode.
